Misteriozni Merkur dobija posetioca: Osmogodišnje putovanje svemirske letelice

Autor fotografije, Nasa/Johns Hopkins APL/Carnegie Institution of Washington
- Autor, Fernando Duarte
- Funkcija, BBC Svetski servis
- Objavljeno
- Vreme čitanja: 8 min
Posle osmogodišnjeg putovanja, svemirska letelica poznata kao Bepi Kolombo (BepiColombo) približava se Merkuru da bi istražila jednu od najmanje poznatih planeta.
Naučnici koji proučavaju planete su i ranije pokušavali da se dovoljno približe Merkuru kako bi bolje upoznali ovu najmanju planetu Sunčevog sistema, tek nešto veću od našeg Meseca, ali se ispostavilo da je dolazak do nje prilično veliki izazov.
Posle pređenih skoro 10 milijardi kilometara, svemirska letelica Bepi Kolombo uskoro ulazi u Merkurovu orbitu.
Ući će u izuzetno negostoljubivo okruženje: Merkur je planeta najbliža Suncu, a temperature mogu da dostignu neverovatnih 430 stepeni Celzijusa, a zatim padnu na -180 stepeni, i stalno je izložena intenzivnom sunčevom zračenju.
Do sada je planeta malo istražena i zato se sa velikim nestrpljenjem očekuje da letelica Bepi Kolombo stigne do Merkura, u nadi da će rasvetliti neke od tajni ove planete.
Jedna od njih je i to kako je moguće da se u pojedinim kraterima na ovoj planeti izgleda nalazi led nastao smrzavanjem vode, iako temperatura na površini Merkura tokom dana dostiže i nekoliko stotina stepeni.
„Mislim da je to najzanemarenija planeta u unutrašnjem Sunčevom sistemu, ali je upravo to jedan od razloga zašto je tako zanimljiva", rekla je profesorka Ema Bans sa Univerziteta u Lesteru, glavna istraživačica na misiji.
Bepi Kolombo je zajednička misija Evropske svemirske agencije (ESA) i Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA).
Ovo je „veoma ambiciozan projekat" koji će „čovečanstvu pružiti do sada neviđene prizore Merkura", izjavila je ranije ove godine Santa Martinez, rukovoditeljka misije Bepi Kolombo u ESA.
„To će otvoriti novo poglavlje u našem razumevanju Sunčevog sistema".
Dok se letelica kreće duboko u unutrašnjost Sunčevog sistema, morala je da se izbori sa ogromnom gravitacionom silom Sunca.
Zato je tokom celog putovanja imala kočnice, a prešla je i veoma zamršenu putanju - jednom obišla Zemlju, dva puta oko Venere i šest puta oko Merkura - kako bi se dovoljno usporila da bi ušla u orbitu.
Ovo putovanje je trebalo da traje sedam godina, ali je zbog problem sa pogonskim sistemom letelice Bepi Kolombo epsko putovanje produženo za godinu dana.
Poslednji manevar za ulazak u orbitu je opasan: potrebno je da se izvrši okretanje ručnom kočnicom od 37 minuta da bi je uhvatila gravitacija planete.
Ako nešto krene po zlu, letelica bi mogla da projuri pored Merkura.

Autor fotografije, Esa/S Corvaja
Tako blizu, a tako daleko
Do sada su samo dve svemirske misije proučavale Merkur iz neposredne blizine.
Marines 10, letelica američke svemirske agencije NASA-e, tri puta je prošla pored ove planete 1974. i 1975. godine, a tek 2011. godine njena sonda Mesindžer (Messenger) ušla je u Merkurovu orbitu, gde je ostala četiri godine.
Poređenja radi, više od 50 misija bilo je usmereno ka Marsu.
Zašto je tolika razlika u broju misija?
„Šira javnost i donosioci odluka uglavnom su više zainteresovani za planete poput Marsa, na kojima je možda nekada postojao život ili možda čak i danas postoji", kaže za BBC profesorka Doris Brojer, rukovoditeljka Odeljenja za planetarnu fiziku u Nemačkom centru za vazduhoplovstvo i kosmonautiku.
Drugi razlog je to što je Merkur veoma nezgodna meta.
Iako nam je bliži nego Jupiter i Saturn, do Merkura je zapravo teže stići zbog njegove blizine Suncu.
Gravitaciona sila naše zvezde toliko je snažna u tom delu Sunčevog sistema da bi svaka svemirska letelica koja želi da uđe u orbitu oko Merkura morala neprestano da usporava kako ne bi završila direktno na Suncu.

Autor fotografije, NASA
Upravo zato je letelica Bepi Kolombo lansirana 2018. godine, a na putanji je imala brojne zaokrete i obilaske.
Tokom osmogodišnjeg putovanja, letelica je ukupno devet puta proletela pored Zemlje, Venere i samog Merkura, koristeći njihovu gravitaciju za usporavanje, umesto trošenja sopstvenog goriva.
Misija je nazvana po italijanskom inženjeru i matematičaru Đuzepeu „Bepiju" Kolombu.
Upravo je on prvi predložio manevar proletanja pored Venere, što je letelici Mariner 10 omogućilo da tokom 1970-ih tri puta poseti Merkur.
Pogledajte: Sunce izbliza
Tajne Merkura
Već tokom te prve posete postalo je jasno da ova mala planeta krije brojna iznenađenja.
„Ranije smo mislili da je Merkur poput male stene koja lebdi blizu Sunca i da je, u geološkom smislu, praktično mrtav", kaže dr Mireja Leon Dasi, naučnica zadužena za naučne operacije misije BepiKolombo u ESA.
„Međutim, svaka sledeća misija bi menjala naše razumevanje, i ne samo Merkura, već i čitavog Sunčevog sistema".
Sonda Mesindžer pronašla je moguće dokaze o postojanju leda nastalog smrzavanjem vode skrivenog u pojedinim kraterima na Merkuru.
To je bilo iznenađujuće otkriće, s obzirom da temperatura na površini planete može da dostigne oko 430 stepeni Celzijusa, prema podacima NASA-e.
Još jedna misterija odnosi se na to gde i kako je Merkur uopšte nastao.
Sonda Mesindžer je na površini planete otkrila hemijske elemente čije prisustvo nije u skladu sa činjenicom da se planeta danas nalazi tako blizu Sunca.
Neki naučnici pretpostavljaju da je Merkur možda nastao mnogo dalje od Sunca, možda u blizini mesta gde se danas nalazi Mars, a da je na sadašnju poziciju dospeo pre nekoliko milijardi godina, posle sudara sa nekim velikim nebeskim telom - možda čak i sa mladom Zemljom.
Taj sudar je možda odneo deo spoljašnje kore Merkura čime može da se objasni zašto ova planeta ima toliko nesrazmerno veliko unutrašnje jezgro.

Osim toga, Merkur je, pored Zemlje, jedina planeta u grupi unutrašnjih planeta Sunčevog sistema, koja ima magnetno polje, iako bi, prema teorijskim pretpostavkama, trebalo da bude premala da bi ga imala.
Naučnici takođe žele da razumeju proces „skupljanja" ove planete.
Istraživanje sprovedeno ove godine ukazuje na to da se Merkur, usled hlađenja tokom proteklih 4,5 milijardi godina, možda smanjio za oko 23 kilometra u prečniku, što je znatno više nego od ranijih procena.
„Postoji toliko mnogo otvorenih pitanja o Merkuru", kaže dr Valentina Galuci, planetarna geološkinja na Italijanskom nacionalnom institutu za astrofiziku (INAF), koja radi na misiji BepiKolombo.
„Nadamo se da će naša misija pružiti odgovore".
Dve sonde
Letelica Bepi Kolombo se zapravo sastoji od tri glavna dela spojena u celinu.
Modul za transport do Merkura (MTM) je pogonska jedinica koja je saputnike prevezla od Zemlje do Merkura, na putovanju dugom 9,9 milijardi kilometara.
Pošto je obavio zadatak, MTM se odvojio početkom septembra.

Autor fotografije, Esa
Očekuje se da dve sonde - sonda za istraživanje Merkura (MPO) Evropske svemirske agencije i sonda za istraživanje magnetosfere Merkura Japanske agencije (JAXA) - uđu u orbitu oko Merkura 21. novembra, a da se razdvoje dve i po nedelje kasnije.
Evropska sonda kretaće se bliže površini Merkura i, između ostalog, proučavaće minerale na površini planete, tragati za ledom u kraterima koji su stalno u senci, i istraživati unutrašnje jezgro planete.
Japanska sonda kretaće se po višoj orbiti i pratiti pojave kao što su Merkurovo magnetno polje, naelektrisane čestice i prašina.
Naučnici kažu da će ovakav pristup, pomoću dve sonde, omogućiti istraživanje mnogo većeg područja nego bilo kada ranije.
Naravno, ako sve bude teklo po planu.
Ekstremni uslovi
Dolazak do Merkura je bio samo deo izazova.
Za rad na samoj planeti postoje ogromne tehničke prepreke.
Sunčevo zračenje na Merkuru je deset puta intenzivnije nego na Zemlji, što predstavlja rizik za osetljive instrumente na sondama.
Osim toga, budući da temperatura tokom dana dostiže 430 stepeni Celzijusa, pa i više, dok noću pada na minus 180 stepeni Celzijusa, inženjeri su morali da pronađu način da sonde održavaju hladnim i toplim, po potrebi.
Međutim, misija Mesindžer NASA-e pokazala je da je to moguće.

Autor fotografije, Esa/Jaxa
Iako je američka sonda predstavljala prekretnicu u istraživanju svemira, misija BepiKolombo, koristeći dve sonde i savremenije instrumente, sada nastoji da pruži odgovore na neka od važnih pitanja koja nije rešila prethodna misija.
Sonda Mesindžer je veoma detaljno proučila severnu hemisferu Merkura.
„Misija BepiKolombo pružiće nam takav uvid u južnu hemisferu", kaže dr Debora Doming, zamenica naučnog rukovodioca misije Mesindžera.
Osim što će misija pomoći da se rasvetle neke od misterija Merkura, astronomi smatraju da će pružiti i više prilika za proučavanje orbita planeta koje su veoma blizu njihovih zvezda.
Mnoge planete koje imaju takav položaj otkrivene su u drugim zvezdanim sistemima.
Da li bi, na primer, i na njihovoj površini mogao da postoji led nastao smrzavanjem vode?
Nažalost, te planete su predaleko od nas da bi mogle detaljno da se proučavaju.
Zato je istraživanje planeta u našem Sunčevom sistemu toliko važno, a tome može da doprinese misija Bepi Kolombo, kaže Doming.
„Sveti gral je otkriće života negde drugde, zar ne?", kaže ona.
„Ali da biste to uradili... morate da razumete jedino mesto za koje znamo da se na njemu razvio život - naš Sunčev sistem".
BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu, Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk


























